Propolis - lijek 21 stoljeća
Od svih proizvoda koji se dobijaju iz pčelinje košnice, sve do nedavno propolis je bio najmanje poznat i nedovoljno cijenjen.
Propolis je pčelinji proizvod koji predstavlja mješavinu smolastih materija koje pčele sakupljaju sa lisnih pupoljaka drvenastih biljaka i prirodnog pčelinjeg voska. Tačnije, to je crvenkastožuta, ljepljiva smola, prijatnog aromatičnog mirisa, koja u toplim rukama lako omekša Pčele ga sakupljaju u toku cijele pašne godine a najviše pred nastupajuću jesen i zimu. Prikupljaju ga s raznog drveća, najčešće sa topole, vrbe, kestena i konifera. Propolisom (grčki: pro - ispred i polis - grad) pčele zatvaraju, štite svoju košnicu. Njime popunjavaju sve pukotine i nepotrebne otvore kako bi svoje stanište zaštitile od vjetra, kiše i sl. u predstojećem periodu. Takođe, pčele njime obljepljuju svako strano tijelo koje se nađe u košnici (npr. miš) da bi se štitile od neprijatnih mirisa i bakterija koje nastaju prilikom raspadanja leša. Ako je razmak između plodišnih okvira i plodnjače veliki, pčele na više mjesta prave po podnjači naslage od propolisa i voska, koje im služe za brže penjanje do saća i spuštanje na podnjaču. Novoizgrađene voštane ćelije prije polaganja jaja pčele takoreći okupaju, propoliziraju, što predstavlja odličnu dezinfekciju istih. Pčelar propolis može da prikupi iz košnice, sa ramova ili na drugi način, po pravilu samo u julu mesecu. Kasnije ga ne treba uzimati jer je u tom periodu neophodan pčelama kako u cilju zaštite svog stana tako i za stalnu dezinfekciju istog. 
Pčele su na planeti u svom sadašnjem obliku, kako tvrde neki eksperti, oko 80 miliona godina! Ne treba reći da su izdržale test vremena bolje nego bilo koja druga vrsta na planeti. Eksperti tvrde da su najveći razlozi za ovu neverovatnu egzistenciju prirodna svojstva samih pčelinjih elemenata. Nema načina da čovek sam stvori svojstva meda, polena i propolisa. Oni čak sadrže određene komponente koje su toliko kompleksne da se tek trebaju identifikovati i kategorizovati. Propolis sadrži vise od 300 različitih supstanci. One su raspoređene u 55% smola i balzama, 30% voska, 10% eteričnih ulja i 5% polena. Sadrži sve poznate vitamine sem vitamina K, i ima 15 minerala koje ljudsko telo treba da normalno funkcioniše (ne sadrži sumpor).
Propolis ima sledeća svojstva:
- bakteriološko,
- antivirusno,
- antifungicidno
- biostimulativno i
- lokalno - anestetičko.
Rastvara se u alkoholu i eteru. Njegov sastav i osobine pokazuju velike mogućnosti u ginekologiji, stomatologiji, dermatologiji, kozmetici i dr. Najčešće je propolis u upotrebi u vidu propolisnih kapi (rastvor propolisa u alkoholu ili eteru). Pre svega ove kapi imaju širu primjenu u lječenju više oboljenja zbog svojih baktericidnih svojstava. Kapima se postižu dobri rezultati jer vrše dezinfekciju unutrašnjih organa :grla i krajnika, sluzokože tankih i debelih creva, pomažu lečenju čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu, pomažu pri varenju i obezbeđuju miran san,smiruju napetost živaca i obezbeđuju dobar rad srca, pomažu u bržem zalečenju rana kod opekotina i posekotina. Propolis se upotrebljava u obliku tinkture kao premaz protiv gnojnih zapaljenja.
U stomatologiji propolis se upotrebljava za dezinfekciju sluzokože i neutralisanje neprijatnog zadaha iz usta. Dokazano je da je propolis čist prirodan antibiotik koji ne izaziva rezinstenciju, niti izaziva štetne reakcije u organizmu. Pošto su u upotrebi sve više sintetički preparati na koje se organizmi brzo privikavaju, propolis dobija sve veći značaj kao prirodan čist preparat. Preosetljivost na upotrebu propolisa praktično ne postoji. Ovo zato što su mnogi sastojci u njemu zastupljeni u minimalnim količinama i što je delovanje tih sastojaka u idealnom međusobnom odnosu. Propolis je najprirodniji antibiotik koji je čovek ikad otkrio. Nevjerovatna stvar oko ove tvrdnje je da se otkriće dogodilo pre 2000 godina. Mnogo ljudi verovatno nije ni čulo za propolis, a opet stare knjige preporučuju propolis za mnogobrojne bolesti. Rimljanima, Grcima i egipatskim faraonima je bio poznat kao redak ali visoko efektivan pčelinji proizvod za očuvanje zdravlja i održavanje lepote. Kvaliteti ove medicine su poznati od početka pisane istorije. Međutim, samo u poslednjih dvadeset godina su naučnici uspeli da dokažu da je propolis važan kao što su naši preci mislili. Naučno priznat danas se smatra prirodnim lekom i važnim delom nauke o prehrani. Njegova popularnost stalno raste zbog njegovih mnogostranih mogućnosti i upotrebe.
50 NAČINA UPOTREBE PROPOLISA
Kowalski G.
Propolis
Propolis je smolasta supstanca koju pcele sakupljaju sa pupoljaka i kore drveca, kao i drugih biljaka. Pcele ga unose u košnicu, gdje ga upotrebljavaju za izgradnju ulaza u košnicu, zatvaranje pukotina i rupa i cišcenje odn. "sterilizaciju" celija saca. Ime propolis potice od grcke rijeci "pro"- prije ili ispred i "polis"- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Propolis je kao lijek poznat još od antickih vremena. Aristotel spominje propolis u svojoj "Prici (govoru) životinja" i zakljucuje da se može koristiti u lijecenju kožnih povreda, rana i infekcija. Najviše se upotrebljavao za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899-1902), jer je pokazao odlicne rezultate kod zaraštavanja rana. Sastav propolisa je veoma kompleksan i sadrži preko 60 prirodnih, hemijskih supstanci. Zbog kompleksnosti sastava, propolis ima veoma širok spektar djelovanja - od antibakterijskog, antiviralnog, anestetskog do antioksidativnog. Danas je propolis, zbog svojih terapeutskih osobina, našao mjesto u modernoj medicini u lijecenju ozbiljnih oboljenja, kao što su stafilokokne infekcije. Mnogi prirucnici prve pomoci ga preporucuju za svakodnevnu upotrebu kao prirodni lijek.
Sto nacina upotrebe propolisa na osnovu iskustva njegove upotrebe je opisano u razlicitim medicinskim casopisima. Proizvodi na bazi propolisa dolaze na tržište u razlicitim oblicima kao što su: tinkture, masti, kreme, vode za ispiranje usta, kapsule, tablete, pa cak i žvakace gume. Posebnu pažnju treba obratiti da se koriste samo oni proizvodi na bazi propolisa koji sadrže standardizirane propolisne ekstrakte (SPE ili EEP) koji garantuju efektnu i sigurnu upotrebu, jer u nekim uslovima, a narociti ako se pcele drže u gradovima, onda mogu skupljati katran sa puteva, krovova kuca, kojeg donose u košnice i koriste kao vlastiti propolis, što može biti veoma opasno za zdravlje ljudi.
Mnoge stvari dobijaju na vrijednosti novim saznanjima u pčelarstvu
Recepti
Glava
Kosa i tjeme: Korištenje nekoliko kapi tinkture propolisa u šamponu pomoci ce održavanju kose. Utrljavanje ovakvog šampona u vlasište i kratkotrajno zadržavanje šampona prije ispiranja, olakšat ce znake bilo kakve iritacije.
Bol u uhu: Korsititi toplo maslinovo ulje pomiješano sa tinkturom propolisa u omjeru 2:1. Staviti 2-3 kapi u uho i izmasirati okolo, ukoliko je potrebno, pomoviti.
Furunkuli: Koristiti propolis mast ili tinkturu nanešenu na upaljene akne, ponavljati do zacjeljenja.
Prehlada: Deset kapi propolisne tinkture koristiti kao vaporizator (inhalacija). Uz to popiti 10 kapi tinkture rastvorene u pola caše vode.
Sinuzitis: (kao gore navedeno)
Nosni cirevi: Pamucnim štapicem premazivati inficirani dio tinkturom propolisa.
Nazalna kongestija: Koristiti vaporizator kao kod prehlade; namociti komad vate sa tinkturom propolisa i držati u nosnicama.
Lice
Akne: Premazivati akne sa tinkturom propolisa; koristiti mast ili kremu; piti 5-10 kapi propolisne tinkture dnevno; koristiti propolisni sapun u svakodnevnoj upotrebi.
Oparotine: Primjeniti propolis mast ili tinkturu.
Opekotine od sunca: Koristiti propolisnu kremu ili maslinovo ulje pomiješano sa propolisom u odnosu 10:1. Primijeniti 2-3 puta dnevno.
Usta
Gingivitis: Otecene i upaljene desni ispirati propolisom. Koristiti propolis - pastu za zube.
Krvarece desni, ružan zadah iz usta: (kao gore navedeno)
Zubobolja: Primijeniti propolis na oboljeli zub, posjetiti zubara.
Ulkusi jezika i usta: Primijeniti tinkturu propolisa direktno na ulkus, ponoviti 2-3 puta dnevno.
Upala grla: Ispirati i grgoljati sa propolisom u vodenoj otopini nekoliko puta dnevno; popiti 5-10 kapi tinkture propolisa.
Laringitis: Grgoljati otopinu tinkture propolisa u toploj vodi.
Tijelo (trup)
Opekotine: Izaprati površinu hladnom vodom u toku 2-3 minute da bi se prevenirao otok; koristiti tinkturu propolisa direktno na opecenu površinu u cilju smanjenja boli i preveniranja sekundarne infekcije
Posjekotine: Izaprati s vodom i aplicirati tinkturu propolisa direktno na povredu. Ponoviti nekoliko puta dnevno.
Oguljotine: Kao gore navedeno.
Kožni cirevi: Primijeniti tinkturu ili mast propolisa na zahvaceno podrucje.
Ujedi insekta: Primijeniti tinkturu ili mast propolisa na mjesto ujeda.
Bronhalna kongestija: Inhalirati tekucinu sa 10 kapi propolisne tinkture. Svakodnevno ponavljati. Popiti 5-10 kapi propolisne tinkture rastvorene u pola caše vode.
Gripa: 5-10 kapi propolisne tinkture uzimati 2 puta dnevno u toku nekoliko dana.
Dermatitis: Koristiti propolis kremu ili mast, piti 5-10 kapi propolisne tinkture dnevno.
Ekcem: Prati ekcem cesto sa propolisnim sapunom i nakon toga namazati propolisnom kremom.
Psorijaza: Propolis mast nanositi na kožu i 5-10 kapi tinkture propolisa per os.
Parazitarna oboljenja kože: (krpelji i pijavice) Staviti tinkturu propolisa na parazite.
Išcašenje: Lokalno masirati propolis mašcu.
Tropski cirevi: Propolis tinktura na cir nekoliko puta dnevno.
Venski ulkusi: Primijeniti tinkturu propolisa ili mast na zahvaceni dio.
Infekcije nokatnog ležišta: Potopiti inficirani prst u vruci vodu sa sapunicom od propolis - sapuna i primijeniti tinkturu propolisa na korijen nokta.
Dekubitusi: Primijeniti tinkturu propolisa direktno na zahvaceni dio.
Probavni sistem Urogenitalni sistem Opšta stanja |
Sastav:
Propolis sadržava veliki broj različitih supstanci koje potječu iz sakupljenih biljnih izlučevina, voska i peluda te iz pčelinjih sekreta. Stoga je otežana analiza pojedinačnih sastojaka. Osim toga propolis nije konstantna sastavljena masa. Njegov sastav ovisi o botaničkom porijeklu (Walker, Crane 1987., Greenaway et al. , 1990., Marcucci 995). Sastav varira s obzirom s koje biljke je sakupljen i u koje godišnje doba (Bankova et al. 98 ).
Sastojci koji sačinjavaju propolis mogu se podijeliti u tri grupe: Sastojci koji potječu s pupoljaka određenih biljaka, pčelinji sekreti, te oni koji mu se pridodaju prilikom njegove prerade u košnici poput voska i peluda.
Do danas je u propolisu identificirano više od 300 različitih supstanci, a donja tablica napravljena je prema sljedećim podacima: Ghisaalberti 1974.; Greenaway 1990.; Konig, Dustman 1988.; Marcucci 1995. i Serra Bonvehi et al. 1994.
Djelatne tvari |
% u neprerađenom propolisu |
Napomena |
Ugljikovodici, vosak, visokomolekularni esteri, eter i ketoni, više masne kiseline, steroidi |
5 - 40 |
Potječu najvećim dijelom iz voska, ostaju u filtratu |
Polifenoli: kalkoni, dihidroksi kalkoni, flavoni, flavanoidi |
5 – 50 |
Alkoholnog porijekla |
Aromatične kiseline, esteri aromatičnih kiselina s alkoholima, alkoholi, aldehidi, ketoni |
1 – 25 g / 100 g |
Uglavnom alkoholnog porijekla |
Aminokilseline, šećeri, vitamini, mineralne tvari |
1 – 10 g / 100 g |
Topivi u vodi i manjim dijelom alkoholnog porijekla |
Antonio Stradivari je navodno koristi propolis u svojoj izradi slavnih violina. Graditelji violina su koristili propolis, ili pčelinje ljepilo kako je nazivaju, kao sastavni dio laka za zaštitu koje se brzo suši i ima odlične kvalitete.
Sakupljanje propolisa
Propolis sakupljamo raznim vrstama mreža, stavljanjem najlona preko satonoša ili struganjem sa košnica.
U jesnom Brazilskom listu izašao je i ovaj izum. Košnica je namjenski preuređena u košnicu za sakupljanje propolisa ugrađivanjem dva otvora u koja se ugrađuje ram sa kliznim vratima.
Kada se vrata polako razmiču pčele pokušavaju zatvoriti otvor koji im pravi propuh u košnici i sa time puni ram sa propolisom.
Autor navosi da je sa ovakvim načinom godišnja proizvodnja oko 600g po košnici
Identifikacija sastojaka propolisa tekućinskom kromatografijom
Pčele zatvaraju otvore propolisom i mi skidamo mrežicu stavljamo je u zamrzivač i poslije samo izlomimo na čist papir.
Rjetko se vidi propolis na pčeli i mnogi ga mijenjaju za polen
