CCD - Colony Collapse Disorder

Nestajanje pčelinjih zajednica

Trećinu hrane koju jedemo možemo zahvaliti pčeli i njenom oprašivanju. Nažalost pčele nestaju velikom brzinom. Mi moramo da ih spasimo jer večina cvijeća, voća i povrća će također nestati sa lica zemlje. Naučnici tu misterioznu pojavu nazivaju CCD propadanje pčelinjih zajednica. Uzrok je i dalje nepoznat. Možda niste ništa čuli o tome ali hočete i to uskoro. Mi vjerujemo da će pčele preživjeti samo ako promijenimo odnos do svijeta oko nas i štitimo prirodu. Mnogi pčelari doprinose istaživanjima o nestanku pčela a i vi to možete. Podržite zdravu i ekološku hranu. Napravite od ovog planeta zdravije mijesto gdje pčele mogu živjeti. Spašavajući pčele mi spašavamo mnogo više....

Nažalost, Evropa pati radi mnogo većih gubitaka a prosjek je 60% gubitaka pčela

Nedovoljno kvalitetna hrana, šečer, pesticidi u prirodi, pesticidi u šečeru (nikotinidi), gljivične infekcije kao nozema i higijena na pčelinjaku, varoa, antivarozni otrovi, mješovite virusne infekcije pčelinjih zajednica, klimatske promjene, bakterijske infekcije, stres itd. sve su to dokazani uzročnici ccd-a i to se ne liječi jednim lijekom.

 

 

 

 

Mnogi misle da je CCD samo bolest za koju nema lijeka ali nažalost istina je drugačija. CCD je skup simptoma i dešavanja radi kojih pčele odlaze u nepoznatom pravvcu ili se neznaju vratiti u svoju košnicu. U normalnim uslovima pčela nađe svoju košnicu i nakon 3 km leta i pogodi ulaz u par centimetara. Sada se istražuje uzrok koji smeta da pčela nađe svoju košnicu i donese nazad taj vrijedni tovar meda. Jedna od teorija je da pčele umiru u prirodi na biljkama koje su tretirane raznim pesticidima i dolazi do otrovanja i dezorjenttacije pčele. Mnogi krive i zračenje iz mobitela a neki objašnjavaju ovu pojavu genetskom greškom. Sve u svemu pčele nestaju. Žašto???

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Amerikanci svojim pčelarima plaćaju da donesu svoje pčele da bi oprašile velike vočnjake i rasadnike i time povećeju prinos i do 40%. Ako vam kažem da prinos jednog vočnjaka badema, biljke koju samo pčele mogu oprašiti, iznosi 45 000 000$ onda onih 40% nije nimalo beznačajno. Vlasnik takvog vočnjaka i još mnogid drugih donirao je 40 miliona dolara za istraživanje CCD jer je svjetan da bez pčela nema uspjeha u tom poslu. Čak je i američka vojska pristupila izuzetno ozbiljno ovom problemu.

Veoma malo ljudi zna o ovom problemu koji je opustošio Ameriku. Do nedavno smo mislili da nas to neće kačiti ali sada i sjeverna evropa gubi velike količine pčele gdje je vodeća Velika britanija. Njemačka i Francuska su odmah iza nje po broju izgubljenih pčelinjih zajednica. Da li je to dovoljno da se zabrinemo??

Da li treba da nam pola namjernica zafali na stolu pa da se pitamo zašto?? Ako se šume prepolove radi nemogučnosti razmnožavanja biljaka mi ostajemo bez filtera za vodu što znači da ćemo čistu vodu samo piti iz plastičnih flaša. Kad je vrijeme da se zabrinemo?? Hranu ćemo vaditi iz mora i okeana po kojima već plivaju naftne mrlje. Možda je sve ovo grubo rečeno ali stvarnost će biti mnogo gora.

 

 

 

 

 

 

 

Nisam spomenuo da ekološki pčelari nisu osjetili gubitak. U modernom svjetu postoji više grupa i podgrupa kao:
-organsko pčelarenje
-biodinamsko pčelarenje
-ekološko pčelarenje

i mnogo drugih vrsta. Sve počivaju na jednom a to je da pčelar poštuje pčele malo više od samog proizvodnog procesa meda i medenih proizvoda. Nažalost ta divna stvorenja mnogi gledaju samo kao radnu snagu i dešava se CCD.

 

 

 

 

 

 

 

Prevencija u pčelarstvu zasniva se na stvaranju pomočnog (a može i glavnog) pčelinjaka na kojem nećemo koristiti tradicionalne lijekove nego bi pustili pčele da se izbore same protiv varoe i ostalih bolesti. Naravno na takvom pčelinjaku ne možemo uzeti puno meda i pčelinjih proizvoda a mnogi to rade sa pletarama. Takve pčele se ne prehranjuju šečerom niti se tretiraju bilo kakvim lijekovima. Pčele su opstale toliko hiljada ili miliona godina a sada mnogi pčelari misle da ne mogu živjeti bez njihove intervencije. Priroda ima za to lijek. Slabići ionako umiru a samo jaki preživljavaju. Na takvom pčelinjaku imate genetski materijal extra jak. Otporan na varou i veoma sklon za čišćenje ako me razumijete.
Mi smo krivi jer uzgajamo sve sto valja i nevalja. Prekršili smo glavni prirodni zakon opstanka.
Eto, to je jedina preventiva. Bilo da je ekološkki, biološki, dinamički, biodinamički ili kako god to CCD nije pogodio.
Pozdrav svim ljubiteljima tih malih slatkih stvorenja

2008 g Dennis Vanengelsdorp u Kaliforniji na veoma šaljiv i u isto vrijeme poučan način predstavlja dešavanja nakon nestanka pčela. Fantastično predavanje koje bi svi morali poslušati.