PČELE MATEMATIČARI?
Kada detaljno analiziramo ono što rade radilice, nemoguće je da ostanemo ravnodušni umijećem tih živih bića. Formiranje kuće (košnice) u kojoj će pčele živjeti, izrada saća zahtijeva matematičkog genija.
Milionima godina pčele svoje saće izrađuju u obliku šestokuta (što je vidljivo u fosilima pčela koji datiraju od prije desetina miliona godina). Zašto taj oblik nije četverokut, petokut, osmokut, već šestokut? Matematičari, koji su proučavali ovo pitanje, smatraju da je šestokut najidealniji oblik za izradu saća i to zbog najmanjeg utroška materijala, a i zbog potpune iskoristivosti prostora. Kada bi se saće izrađivalo u obliku trokuta ili četverokuta, opet ne bi bilo praznina, ali utrošak materijala prilikom izrade šestokuta je manji nego prilikom izrade trokuta ili četverokuta. A korištenje mnogih drugih geometrijskih oblika prouzrokovalo bi nastanak neiskorištenih površina. Šestokutna ćelija je, dakle, oblik u koji se može deponirati najviše meda i koji iziskuje najmanji utrošak voska, kao građevinskog materijala.
Jedan od detalja koji, kada su u pitanju radilice, plijeni najveću pažnju jeste činjenica da je ovaj objekat, u koji svaka od hiljada radilica ugrađuje po jednu malu ciglu, u potpunom skladu sa geometrijskim mjerama. Matematičari su dokazali da se sa određenom količinom voska ne može napraviti šire mjesto koje će moći primiti larvu što će se izleći iz jajeta. Na taj način radilice pokazuju kako se materijalom u određenoj količini na najekonomičniji način može sagraditi objekat potrebne veličine. 
To je francuski insektolog, Antoine Ferchault, iznio kao geometrijski problem, definirajući ga pod imenom ''problem pčela''. Taj problem je sljedeći: ''Neka se da pravilna šetokutna uspravna prizma, omeđena sa tri vrste istostranih četverokuta, istih nagiba u odnosu na osnovicu. Koji bi treabo biti ugao između istostranih četverokutova da bi ukupna površina ove prizme imala najmanju vrijednost?''
Jedan Nijemac, Švicarac i jedan Englez, trojica poznatih matematičara su se dali na rješavanje ovog problema i došli do sljedećeg rezultata: 70O 32' (70 stepeni i 32 minute). Upravo je takav ugao ćelije u saću, koje prave radilice.
Izradu saća radilice započinju sa nekoliko različitih strana, tako da se, na kraju, ćelije sastave na sredini saća. Uglovi ćelija su besprijekorni čak i u tački spajanja. To nam jasno stavlja do znanja da se radilice nisu proizvoljno dale na izradu saća, da su prethodno detaljno proračunale razdaljinu između početne i krajnje tačke, te pozicije ostalih radilica. Čak i najveći matematičari, svojim proračunima, iznose besprijekornost pčelinjeg računa od 70 stepeni i 32 minute. Međutim, kada bismo uzeli lenjir iz ruku ovih profesora matematike, kada bismo im rekli da nacrtaju šestokut sa sasvim tačnim ovim uglovima; kada bismo, uz to, ovim profesorima, koji su došli do iznosa vrijednosti ovih kutova, rekli da svaki od njih trojice pojedinačno crta šestokute, ali da krenu sa različitih strana i da središnji šestokut mora biti besprijekorno ispravan, oni, bez ikakve sumnje, ne bi uspjeli nacrtati tako detaljan crtež. Iz toga se vidi da su pčele i veliki teoretičari, a i izuzetni praktičari.
Proračunale su ono što je teoretski veoma teško proračunati, a u praksi uspjevaju postići precizne omjere, što mi svojim rukama i očima ne uspijevamo.
